O selu Kovilj

Plodna vojvođanska zemlja godinama rađa, stvara i hrani velike ljude. Kada kažem “Velike” mislim na sve dobre i vredne ljude, a naravno i na one koji su ostali zapamćeni u našoj istoriji.

Za priču o našem selu posebno bih izdvojila našeg velikog srpskog književnika, doktora pravnih nauka, advokata, poliglotu, novinara, dramskog pisca i estetičara Lazara ,,Lazu” Kostića.

12.02. 2021. godine proslavili smo 180. godinu od rođenja Laze Kostića, a naša OŠ ,,Laza Kostić” ponosno nosi njegovo ime. 

Laza Kostić svoje osnovno obrazovanje završio je upravo u Kovilju, a dalje se školovao u Novom Sadu i Pančevu.

Davne 1866. godine doktorirao je prava na Peštanskom Univerzitetu. Pored Zmaja, Jakšića i drugih vrlo istaknutih pisaca, Kostić je za nepunih deset godina stvaranja stao u red najvećih pesnika i postao napoznatiji predstavnik srpskog romantizma.

Napisao je oko 150 lirskih i dvadesetak epskih pesama, balada i romansi. Laza Kostić se bavio i prevodilačkim radom, najznačajnija su upravo Šekspirova dela kao što su ,,Romeo i Julija”,,Hamlet”,,Ričard III”.

Inspiraciju za svoju najlepšu ljubavnu pesmu ,,Santa Maria della Salute” Kostić je dobio iz velike ljubavi prema mladoj, plavookoj Jeleni ,,Lenki” Dunđerski. Razlika u godinama bila je razlog Kostićevog povlačenja iz četvorogodišnje ljubavi prema mladoj Lenki.

Na žalost, Lenka je na svoj 25. rođendan u Beču iznenada preminula od tifuzne groznice. Dokaz o velikoj ljubavi su upravo stihovi pesama koje sa ponosom čuvamo.


Petar “Peca” Viđikant profesor fizike u penziji jedan je od “Čuvara”  istorije našeg sela.

Na samo dvestotinjak metara od kuće Laze Kostića svoje znanje i ljubav prema selu “Spakovao” je u Muzej.

 Posetioce Muzeja pored srdačne dobrošlice očekuje i neverovatna priča o našem selu i samoj istoriji sela, ali i mnogo drugih tema.

Sam Muzej je podeljen po oblastima. Pored zavičajnog kutaka Laze Kostića, posetioci će imati priliku da kroz kutak”Tradicija” saznaju nešto o sportu, fudbalu, lovu, ribolovu i poljoprivredi sela Kovilj. Zatim ih očekuje kutak “Zivot” i posebne Viđikantove priče o samom načinu života Koviljčana, ishrani i pićima među kojima se posebno izdvaja dudara koju će posetioci imati priliku i da probaju.

Pored izloženih replika, starih predmeta koje je Viđikant prikupio uz pomoć meštana sela, knjiga, fotografija i mnogih drugih stvari kojima može da se pohvali Muzej Kovilj, posetioci će uživati u prelepoj muzici benda ,,Atrakcija”.

Našem Peci želimo puno uspeha i da pored Muzeja Kovilj zaživi i festival ,,Rokvilj” koji je prvi put održan 29. februara 2020. godine.


Manastir Kovilj podignut je u čast Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila, koji se slave 26. jula. Manastir je pod zaštitom države od 1949. godine kao spomenik kulture.

Prema predanju ulogu osnivača imao je prvi srpski Arhiepiskop Sveti Sava u 13. veku.

Današnji Hram je građen od tesanih kamenih kvadera krečnjaka sive boje 1705. – 1749. godine.

Graditelji su bili Teodor Kosta i Nikola Krapić. Godine 1758. carica Marija Terezija je Manastiru dodelila diplomu (privilegiju), kojom su utvrđene granice zemljišnog poseda, sa tačnim razgraničenjima od susednog naselja Koviljskog Šanca.

U Manastiru Kovilj sahranjen je Arhimandrit Jovan Rajić, prvi moderni srpski istoričar i bogoslovski pisac.

Nova obnova Manastira sprovedena je 1850. godine, sredstvima države, pomoći Rusije i darovima naroda.

Aksentije Marodić, tada mladi akademski slikar, ukrasio je Hram scenama iz Hristovog života, kao i kopijama iz čuvenih galerija u Beču, Minhenu, Perizu, Rimu, Veneciji i Napulju.

Živopisanje se odužilo do 1891. godine. A pozlatu ikonostasa uradio je pozlatar Ludvig Tauš 1890. godine. Kroz manastir je tokom njegove istorije prošlo mnogo obrazovanih ljudi. Znameniti monasi Manastira Kovilj bili su Patrijarh srpski Georgije, Jovan Rajić i mnogi drugi. 

Danas na našu veliku radost možemo da izdvojimo još jednog Patrijarha SPC, Patrijarh Porfirije Perić, koji je 2021. godine izabran za 46. Srpskog Patrijarha.Patrijarh srpski Porfirije, nekada Iguman Manastira Kovilj, svojim trudom i radom zaslužan je za današnji izgled, kao i za ,,Zemlju živih”.O njegovoj dobroti, radosti i delima može puno da se kaže.

Leave a comment